Zakonski okvir postavljanja video nadzora
Video nadzor mora biti nužan da bismo ga smjeli postaviti kažu smjernice GDPR-a koji je u nas u provedbi već više od tri godine.
Postavljanje video nadzora u svrhe zaštite imovine i ljudi legitimni je interes organizacije ili tvrtke ili vlasnika nekretnine.
Članak 6. stavak 1. točka f. GDPR-a kaže da je obrada za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade zakonita ako je NUŽNA.
Smjernice EDPB (European Data Protection Board) 3/2019 o obradi osobnih podataka putem videouređaja:
jasno kažu:
Javna površina Kaštel Novi
– Videonadzor nije nužno potreban ako postoje druga sredstva s pomoću kojih je moguće ostvariti temeljnu svrhu. U protivnom prijeti opasnost da promijenimo kulturne norme, što bi moglo dovesti do prihvaćanja nedostatka privatnosti kao općenite polazišne točke.
– Postojanje legitimnog interesa te NUŽNOST nadzora potrebno je iznova ocjenjivati u redovitim vremenskim razmacima (npr. jednom godišnje, ovisno o okolnostima)
– Mjerama videonadzora treba pribjeći samo ako se svrha obrade ne može na zadovoljavajući način postići drugim sredstvima kojima se u manjoj mjeri zadire u temeljna prava i slobode ispitanika.
– Pod pretpostavkom da želi spriječiti kaznena djela povezana s imovinom, umjesto uvođenja sustava videonadzora voditelj obrade mogao bi poduzeti alternativne sigurnosne mjere kao što je postavljanje ograde oko posjeda, organizacija redovite ophodnje zaštitarskog osoblja, angažiranje vratara, postavljanje bolje rasvjete, postavljanje sigurnosnih brava, ugradnja protuprovalnih prozora i vrata ili nanošenje antigrafitnih premaza ili folija na zidove.
– Prije uvođenja sustava kamera voditelj obrade dužan je ocijeniti na kojim su mjestima i u koje vrijeme mjere videonadzora uistinu NUŽNE.
– Općenito govoreći, uporaba videonadzora u svrhu zaštite objekata voditelja obrade smatra se nužnom samo unutar granica njegova posjeda.Tako je po trenutno važećim hrvatskim zakonima snimanje javnih površina strogo regulirano Pravilnikom o načinu i uvjetima poslova privaztne zaštite na javnim površinama.
Postavljanje video nadzora u svom domu
Smjernice o obradi osobnih podataka putem videouređaja kažu ovako:
– obrada osobnih podataka koju provodi fizička osoba tijekom isključivo osobnih ili kućnih aktivnosti, u što se mogu ubrojiti i aktivnosti na internetu, nije obuhvaćena područjem primjene GDPR-a
– takozvano „izuzeće kućanstava”, potrebno je usko tumačiti u kontekstu videonadzora. Prema tomeizuzeće kunćanstva treba „tumačiti na način da se odnosi isključivo na aktivnosti u okviru privatnog ili obiteljskog života pojedinaca,
– ako sustav videonadzora, koji uključuje stalno bilježenje i pohranu osobnih podataka, obuhvaća, iako djelomično, javni prostor, te je zbog te činjenice usmjeren prema eksterijeru privatne sfere onoga tko provodi obradu podataka tim sredstvom, ta se obrada NE MOŽE smatrati isključivo‚ osobnom ili domaćom’ aktivnošću a po važećim hrvatski zakonima ovakova obrada je zabranjena
– Kad je riječ o videouređajima kojima se nadzire unutrašnjost objekata privatne osobe, takva situacija može biti obuhvaćena izuzećem kućanstava
Problem koji se javlja u ovom slučaju je kada želimo snimak s videonadzora koristiti u sudskom postupku ukoliko se dogodi npr. provala u dom i snimili smo provalnika.
Naime u tom slučaju sud provjerava legitimnost snimka na način da je sustav s kojeg se izuzima snimak legalan po Zakonu o privatnoj zaštiti na način da je isti trebao biti postavljen sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu provedbe tehničke zaštite , ukoliko isti nije sukladan navedenom zakonu i pravilniku ne može se priložiti sudu kao dokaz u postupku te se u pravilu mora odbaciti kao dokaz.
